>

S T V A R N O S T

previse je...

02.12.2014.

mora...

I znate sta.. boli bas boli.. razara ta bol.. unistava.. lomi.. Najlakse je sjesti, plakati, paliti jednu za drugom, kukati... i vjerujte mi koliko god to okrutno zvucalo.. ZIVOT IDE DALJE.. sa ili bez osoba koje volimo.. i nekako moramo naci snage.. i krenuti dalje.. nastaviti.. zbog sebe..zbog te osobe jer bi ona to voljela prije svega.. zbog ljudi kojima je stalo do nas.. Znam tesko je to.. bas tesko.. ali moramo.. nekako moramo..

12.11.2014.

..zao mi je ja sam kriva za sve

zaista ne znam cemu takva drama svaki dan, ne raspolozenje zasto si toliko mrzovoljna, pa meni treba malo ljubavi treba mi zena,a a ti stalno hladna ledena, sta mislis kako se ja osjecam...zaista se zapitam dali grijesim, ali trudim se iz dubine svoje duse da budem dobra prema njemu, ali umirem iznutra, tjeram tjelo da radi ono sto dusa ne zeli nikako ne zeli, nabacim taj neki hldani osmijeh, trudim se borim se, ali ne ide, mislim da je bolje da budem iskrena, ali on to ne zeli on zeli da sma ja tu pa makar i umirala iznutra makar se raspala, najgore mu je to sta ce ljudi reci.. a u  biti ja sam ta koja je kriva, ne mogu nemam gdje ne znam kako.. izgubljena sam i vrtim se u krug dobacuju se samnom ljudi, svako me uzme po potrebi i baci onom drugom, a mene nema nalazim se u nekom ludom vrtlogu iz kojeg zelim izaci iskociti nestati..uzasan osjecaj..ali popustam pomalo crpim zadnje atome snage da radim ono sto ne zelim, da zivim gdje ne zelim zivjeti, da jedem sto ne zelim jesti, da ljubim sto ne zelim ljubiti..mnogi ce reci budi zadovoljna moze gore, vjerujete petsto puta dnevno to sebi kazem ali ne pomaze, ovo je jace od mene, ne zelim ga vise kraj sebe, a on ne zna sam zato me ne pusta zato me zadrzava, a zao mi je ja sam kriva za sve.....

08.11.2014.

Dokle ovako..

Zaista se trudim i pokusavam da budem prava Allahova robinje, zatim majka pa zena, kcerka, snaha.. Zaista zelim da svi oko mene budu zadovoljni samnom, mozda je to pogresno, mozda ja treba da budem zadovoljna sobom, Dokle cu da nosim ovu tjeskobu ovaj teret, zasto niko ne razumije moje stanje, moje potrebe, kako moze jedan muz da kaze bolesnoj zeni, ama nije mi jasno zaista od cega si ti bolesna, da je gleda gdje se gusi kaslje tusi i lezi mrtav hladan s pogledom kao sta ti glumis, gdje zena pada na koljena, a on mrtav hladan, tbj sta ti je sad si bila normalna.. Jeli to ljudskost je li to ljubav, ili je ljubav kad me ljubi onako divljacki u zelji samo da pokrene sex, ili je ljubav kad mu smeta sto sam se ugojila, iritira ga to svaki mi dan to spominje, ili je ta njegova ljubav to sto se on potrudi da osabur zbog mene  vremena na vrijeme, i za svaki cin dobrote napomene svaki naredni sat,  kaze jesam li zasluzio nagradu. Ponekad se pitam jesam li ja zaista toliko losa  i sebicna da mi smeteju te njegove "sitnice" kako ih on naziva, da ne mogu da ih prihvatim kako svakodnevnicu. Jesam li ja toliko losa da ne rezumijem sta sve treba jedna zena da radi da bi imala uspjesan brak. Samo zelim da disem gusim se sama u svom svijetu. Molim Allaha sa me uputi na pravi put..da dodjem na level gdje cu bit postovana, voljena, zasticena i sretan i pitam se dali cu ja to ikada dozivjeti...

30.09.2014.

Zene moje...

E pa ne dam, Ovog rahatluka svoga, Ni za kamione, avione Zene moje, Sreca vam je, Kad se bacite na krevet, Nadajmo se da puci nece, I kazete sebi, Da! Ja sam cvijece. Da! Moja kuca je livada. Da! Iako sam mlada. Imam toliko toga svijetu dati, Naucila me moja mati, Naucile me i one sto kroz nos pusu, Ma nek pusu, Ne dam im da mi prljaju dusu, Ni ovaj hal, Ne dam, Ko da mi je rodendan. Sve bi nesto eto rekla, I nek je danas suza tekla, Više teci nece, Ja sam malo, Dijete srece. Sta god boli, Prestace. Bol nestace. Sunce zasjace. Meni svanuce! Budite mi sretne, Uz Allaha spretne. Bismillah. Edina Nuhanovic-

29.09.2014.

..dzenetski cvijet

Tmurno neko jutro, tuzno u najboljem slucaju..a i ja kao i jutro tmurna tuzna..umorna iako je ponedjeljak, mislim o tom malom bicu, zaljubila sam se u te lijepe okice koje me tako njezno gledaju ..on svoju mamu kad zagrli sve nestane i tuga i bolest i zalost sve.. sve se svede u taj njegov glasni smijeh koji izaziva more emocija u mom srcu..nista na svijetu nije ljepse od osmijeha djeteta..kada se skupi u krilu onako topao i njezan zagrli me, i zaspi, mogla bih ga posmatrati danima..onako mirnog lijepog kako se prepustio svijetu snova i cekati kako ce svake sekunde da se razbudi i krene u nove avanture..vrijedi se boriti i zivjeti za njegovu srecu, za njegov hajr..da me dragi Allah uputi prema najboljem mogucem putu, za ostvarenje njegovih snova, to je najveci zivotni zadatak..

20.09.2014.

a sta ti sebi umisljas...

halo zeno ko si ti sta ti sebi umisljas, sta ti mislis da mozes nesto, da mozes protiv mene. Bice onako kako ja kazem i ima da sutis, hocu sve u kuci da mi bude pod crtu, svaki kutak, sta me gledas tako, sta hoces ti......ma daj sta to tebi fali u zivotu imas sve imas ono sto bi mnoge samo zeljele i opet ti tesko trpiti sto sam ja malo zafrkan, sta sve zene trpe zbog svoje djece tebi tesko kakava si ti majka i zena, kao takva treba da izdrzis sve, sta mislis kako su prije zene zivjele ti danas imas sve i opet ti tesko sta hoces....tisina u mojoj glavi sljedeca misao ne vrijedis nista, nisi sposobna da se nosis sa zivotom, zasto onda zivis??? Zelim spavati stalno svaki dan svaki sat samo da ne gledam tu svoju stvarnost, zelim sanjati u snu sam najsretnija, ostvarim sve svoje zelje desavaju mi se samo lijepe stvari i tako mi je lijepo kad spavam niko me ne dira niko nista ne govori tisina mir spokoj....

16.09.2014.

..ispovjest

U biti nas su roditelji upropastili, od samog pocetka ili mozda nisu, nametnuli su nam tu svijest gdje smo manje vrijedne gdje nemamo svoja prava svoje osjecaje. Mene su tjerali da prestanem voljeti, cupali su mi iz srca ono sto mi je tada bilo najveci san najveca zelja, srusili mi sve snove i upropastili me do kraja, a sve to ne svjesno, a sve to zato sto sam zena.. nemam pravo na donosenje odluka nisam sposobna da nesto odlucim. Sada im je ponovo tesko kad me vide ne sretnu ponovo sam ima kriva ja sto se moraju muciti. Stavite se u kozu svoje djece kad ih savjetujete kad ih upucujete, pazite na njihove osjecaje, jer sa 19 godina stati pred ogledalo pogledati se i shvatiti da je tvoj zivot zavrsen da su svi tvoji snovi sruseni i da vise nemas izbora da si sama i da se sama moras dati i prepustiti surovom zivotu pa kako ti bude. To je strasan osjecaj straha bjesa tuge boli sve pomjesano u jedan osjecaj ravnodusnosti prema sebi, a ni slutila nisam sta me sve ceka, a borila sam se da ostvarim sve ovo sto danas imam, a sta imam? Imam puno imam dijete koje volim i za koje se borim, sada ponovo nova bitka sa zivotom, ali sam sebe izgubila odavno, a mogla sam puno onako vesela nasmijana, draga djevojcica, izgubila se u tijelu zene od 25godina. Mozda negdje u dubini sebe jos jos cujem tu veselu djevojcicu, kako se smije onako od srca.. kad se prisjetim tih trenutaka kad sam vjerovala da imam toliko snage da mogu osvojiti cijeli svijet, ljudi su mi zabranili uskratili i unistili svu tu moju snagu volju i zelju za zivotom, nekad djevojcica puna zivota, danas zena bez nade...

15.09.2014.

kako???

Pitam se kako zene mogu zivjeti s nekim ko je nasilan s nekim ko ih fizcki zlostavlja, kako mogu podnijeti njegov grubi dodir, kako mogu izdrzati toliku grubost, kako im mogu pored toga djecu i dalje radjati. Ja nisam fizicki zlostavljana, ali sam dozivila takve rijeci i uvrede koje jednostavno ne mogu prezivjeti ne mogu zaboraviti niti oprostiti...i naravno dodje tej trenutak, to je moja bracna obaveza koliko god je odlagala na kraju se mora desiti, moram mu se predati,u trenutku kad me dodirne, cupala bih sebi kosu s glave samo da me ne dotice, gadi mi se svaki njegov pokret na meni radije bih da me pretuce nego da me dotakne, a moram, moram...pocinje ta njegova grubost taj njegov zivotinjski nagon prema zeni, ne boli me fizicki al mi se dusa raspada, ne zelim to, ne zelim mu ni lik vidjeti, smeta mi njegovo prisustvo u tom trenutku zelim se izbrisat s lica zemlje zelim briznuti u plac svake sekunde samo zelim da prestane..........da stane zivot u tom trunutku da nastane mir i tisina i da me niko ne dotice vise nikad, samo me pustite da disem, da prestane jednom zauvjek.........to je najgori osjecaj koji sma dozivila u svome zivotu, a nije on kriv za to za to sam ja kriva, ..taj moj los osjecaj prema njemu koji nosim u sebi koji ponekad na skali dodje do mrznje, inace bi mi mogli funkcjonirati.. nikad necu shvatiti zene koje i dalje to mogu, kako na koji nacin, ja ga pokusavan naci, a nemogu samo gore teze...bolnije

21.08.2014.

zasto??????

...zastanem i zapitam se zasto? Zasto ja nemam normalan zivot kao i svi drugi, zasto ja nemam normalana brak, zasto ja ne mogu uzivati u ljepoti svoga djeteta u carima njegovog odrastanja? Zasto? Jesam li ja kriva za to, mozda se trebam vise potruditi, sebe dati, mozda je to moje nedovoljno, mozda drugi cine puno vise. Zasto on necini nista, zato sto ne mora, zasto ja moram sve da zrtvujem, i slobodu i mladost i ljepotu i svoj zivot, sebe za njega, zato sto sam zena i majka. Ljudi moji pa zasto nemozemo uzivati u tom stanju, zar nas to nebi trebalu ispunjavati, inspirirati, opustati. Ja sam samo htjela porodicu, malo paznje ljubavi postovanje, sloge. I dobila milijon obaveza, i postala robot koji sluzi za zadovoljavanje tudjih potreba, osjecam se kao stvar..dodijala sam i Bogu i narodu i sebi..dugo razmisljam o tom cinu,ali ne mogu Vjerujem u Boga i njegovo postojanje vjerujem da ce i ovo proci jednog dana. Na dan svoga vjencanja sam se zapitala, STA AKO JA OVO NE MOGNEM IZGURATI DO KRAJA?? a u biti nisam ni bila svjesna sta me čeka, a predosjetila sam to. Nevolim ja sebe previse sam sebi zla nanijela, losih odluka..

06.08.2014.

3.dan

Ponovo, dijete se budi plač nesto ga boli ustajem prestravljena preplasena nosam ga umirujem, i cujem samo bronzanje, psovanje, galamu..ne pazis na dijete ne vodis racuna, ja ti kazem samo jos jednom..prijetnje ponovo kao i svaki put. Konacno ga nekako smirim, tisina ponovo svi spavaju.. ja ne..steze me u grudima..boli razara, zao mi djeteta on mi je sve na svijetu, on je moja snaga on je moj cilj. Sutim i razmisljam. Ne moze dalje ponovo pomislim, pa pregledam skontam ma mogu imam jos snage, nedam se. Znam da je zivot tezak i da nikom nije lako, ali nemogu shvatiti ljude koji vole samo sebe koji misle samo na sebe koji ruse sve pred sobom radi svog zadovoljstva. Ja sam se jednostavno jednog trenutka probudila i shvatila gdje sam ko sam i sta sam sebi dozvolila. Nekada sam bila ovisna o nekim ljudima o njihovom prisustvu, sada vise ne nikada vise ne. Mislim da sam tog trenutka odrasla i shvatila koliko je surova stvarnost u kojoj ja zivim. Koliko su surovi ljudi oko mene. I postajem i ja surova, pocinjem da mrzim pocinjem da prezirem. Onda pred Boga stanem pa ga molim da me uputi na pravi put, jer ja nisam takva nikad nikom zlo zelila nisam, ne zelim ni sada samo zelim da me pusti na miru da me nedira da mi se ne obraca, da bude dovoljno daleko, ali treba njemu malom misu otac mu je nemam pravo da zbog svojih potreba i zelja djete uskratim oca. Nemam to pravo.


Stariji postovi